Madagaskarski crni papar jedan je od naših obaveznih sastojaka u mlinu.

Kako koristiti crni papar s Madagaskara?
Naše ideje za recepte za upotrebu madagaskarskog crnog papra u kuhanju:

• Prije posluživanja, dodajte nekoliko okretaja mlinca za papar na carpaccio;
• Tradicionalna madagaskarska romazava s crnim paprom: komade mesa popržite, dodajte češnjak, luk, đumbir, zatim rajčicu, zdrobite papar i sve zajedno pomiješajte;
• Salata od jagoda s madagaskarskim crnim paprom i limetom: jagodama dodajte 1 čajnu žličicu madagaskarskog crnog papra i ostavite da se upije;
• Slatko-kisela umak od papra: na kraju kuhanja dodajte 4 okreta mlinca za papar i poslužite;
• Torta s limunom i madagaskarskim crnim paprom: tijekom pripreme limunove kreme dodajte 4 do 5 zdrobljenih zrna madagaskarskog crnog papra i zgusnite kremu;

            Vrlo aromatičan papar sa svježim voćnim notama

Madagaskarski crni papar vrlo je aromatičan i snažan papar. Njegov miris je svjež i podsjeća na začinjeno voće, ali je također bogat mirisom briochea i smole. Blago ljut madagaskarski crni papar punog je okusa i savršen je za svakodnevno kuhanje.

Kako raste crni papar s Madagaskara?

Madagaskarski crni papar u botanici je poznat kao Piper nigrum. To je plod penjačice iz porodice Piperaceae. Raste na stablu s grubom, ispucalom korom po kojoj se lako penje, često do visine od četiri metra. Piper nigrum za dobar rast treba tropsku klimu s puno topline i vlage te izmjenu sjene i svjetlosti. Nakon berbe papar dobiva konačnu boju i okus.

Povijest madagaskarskog crnog papra

Na Madagaskaru je uzgoj papra početkom 20. stoljeća uveo Francuz Emile Prudhomme nakon misije na Javi (Ndriantoninanahary S.M., 2002). Tada je bio direktor Nacionalnog instituta za kolonijalnu agronomiju i odgovoran za razvoj uzgoja kave, duhana i papra na otoku. Godine 1899. u "notice sur l'agriculture" na tu temu zapisao je: "Na Madagaskaru još nije bilo ozbiljnih pokušaja uzgoja papra, ali postoji razlog za pretpostavku da će ova loza uspjeti na većem dijelu istočne obale". Uvođenje papra započelo je u Nossi-Be i zatim se razvilo u Sambiranu.

Krajem tridesetih godina 20. stoljeća Müllerova bolest (trulež vrata) pogodila je madagaskarske biljke papra. Bilo je potrebno uvesti novu sortu papra, ovaj put otporniju. Izabrana je sorta "Belontoeng" koja potječe iz Lampunga u Indoneziji.