S pravilno uporabo in prepoznavanjem številnih vrst boste vaše riževe jedi lahko spremenili v kulinarične mojstrovine.
U Italiji riža nije samo izvor hrane, već i višestoljetna tradicija i kultura. Dio njihove kulture prenosimo i na vas. Ovim člankom želimo vas bolje upoznati s rižom, jer je iznimno hranjiv, bez glutena, bez masti, s lako probavljivim ugljikohidratima. Ispravnom uporabom i prepoznavanjem brojnih vrsta moći ćete svoje rižine obroke pretvoriti u kulinarska remek-djela.
Riža je glavni izvor ugljikohidrata u istočnoazijskom svijetu, kao što je kod nas pšenica ili u Americi kukuruz. Njena uporaba seže 8.000 godina unatrag. Riža je trava vrste Oryza, koja uključuje 20 divljih vrsta i dvije kultivirane vrste Oryza sativa, koja je majka dviju pripitomljenih vrsta japonica i indica, malo detaljnije opisane u nastavku.
Riža je u Europu došla zahvaljujući Perzijancima, koji su je putem Put svile donijeli do Starih Grka, a oni su je zahvaljujući Aleksandru Velikom predstavili Rimljanima. Kasnije su je u južnoj Italiji pokušali uzgajati i Arapi. Prvenstveno se smatrala lijekom.
Prva moderna dokumentirana uporaba datira iz 1468. godine u močvarnim područjima Pise u Toskani. Istovremeno i u slivu rijeke Po, koja sa svojim pritocima i močvarama ima idealne uvjete za uzgoj riže sorte japonica, iz koje potječu sve današnje vrste europske riže.
Širenju riže pridonio je i Leonardo da Vinci sustavom navodnjavanja i poplavnih kanala.
- Riža ima također važnu ulogu u razvoju ljudskih prava: više od 300.000 ljudi selilo se dvaput godišnje na područje uzgoja riže. Obavljali su zahtjevan i naporan posao te živjeli u nemogućim uvjetima. Radili su do koljena u vodi od jutra do večeri. Većina njih (žene) su se suprotstavile nemogućim radnim uvjetima. Uveden je 8-satni radni dan, što predstavlja i početak borbe žena za radna prava i ravnopravnost.
- U isto vrijeme, oko godine 1400., počinje i priča o najpoznatijem talijanskom riži Acquerello, tada kao hostel za putnike.
- Toliko o povijesti europskog odnosno talijanskog riže. Sličnu priču ima i španjolski riž, s razlikom da su ga u Španjolsku donijeli Arapi tijekom osvajanja Iberskog poluotoka.
Ukratko još nešto o uzgoju riže.
Za dobivanje riže Acquerello potrebno je 20 osjetljivih koraka. Počevši od vijka, koji se i dalje smatra najboljom metodom za poliranje riže trljanjem zrna.
Neobrađeni riž zrije najmanje godinu dana u silosima pri kontroliranoj temperaturi nižoj od 15°C. Škrob se stabilizira i tijekom kuhanja manje gubi, a svako pojedino zrno bolje upija začine. S 1 % rezerve, vrijeme zrenja produženo je na 7 godina kako bi se dobio proizvod za najzahtjevnije kuhinje.
Klice su bitan dio riže i sadrže većinu vitamina i mikroelemenata. Tijekom prerade klica se odvaja od zrna, ali zahvaljujući patentiranom postupku u Acquerellu ponovno se integrira (uključuje u zrno). Kombinira okus bijelog riže s hranjivim tvarima smeđeg riže.
Obilna dostupnost vode iz Alpa velika je sreća za uzgoj riže u sjevernoj Italiji, osobito u Pijemontu, gdje se proizvodi više od 50 % riže u cijeloj zemlji (što je više od 50 % ukupne europske proizvodnje riže).
Danas je područje Vercelli priznato kao europska prijestolnica riže i smatra se najvažnijim središtem znanstvenih istraživanja i kulture ove žitarice.
Dobrodošli u našu trgovinu da se sami uvjerite u izvanredan okus riže Acquerello
